Sidish na skam'e, protiv tebia nabereznaja kanala. Pronosiatsa velosipedisti, prohodiat peshehodi, na sosednej lavke sidit kudriavij sedovolosij ded, rasterianno smotrit pochti v morskuju dal'..
...kazdij iz nih perebiraet v golove misli na neponiatnom tebe jazike, u kazdogo chuzdie tebe problemi...
kogda priezzaesh' v inuju stranu, oshibochno kazetsa chto net zdes' u ludej zabot i problem...
kak stranno...eti ludi...ti nikogda ih bol'she ne uvidish i ne povstrechaesh. i vriadli kogda libo vspomnish togo ze pana Juzefa, togo oficianta iz restorana, tolstuju Biatu ili etogo sedovolosogo poliaka.
"vremia vechno, prohodite vi"...